Nikola Džafo, slikar: Ovde je nagrada i kad vas neko tuži

Nikola Džafo, slikar: Ovde je nagrada i kad vas neko tuži

Naš ovonedeljni sagovornik je slikar, utopista i aktivni borac za društvene vrednosti i umetnički dignitet. Čvrsto veruje da umetnost može da menja i leči svet. Smatra da samo zadrugarstvo može da spasi svet od katastrofe. Pokretač je Art klinike, koja je doživela eutanaziju 2013. godine. Iako se može pohvaliti "Politikinom" likovnom nagradom (a neće), neke tužbe podjednako smatra kao nagrade. Tvorac je čuvenog Zeca koji je pojeo muzej, kao i Slikovnice za kulturne "bolikite". Redovni je prodavac umetnosti na Limanskoj pijaci.

Nikola Džafo ugostio nas je u Šok zadruzi (ex Art klinika), koja neodoljivo podseća na cvećaru iz Alana Forda. Analogiju sa čuvenim Brojem 1 iz istoimenog stripa nekako je i "svario", ali od početka ima problem sa etiketom "gradska faca":

- Da, ovde je kao u cvećari iz Alana Forda, samo bez cveća. Art klinika je izdržala od 2000. do 2013. Pregurali smo nekoliko tužbi. Jedna je bila za neadekvatno trošenje budžetskog novca. Kupili smo usisivač, to nije smelo. Taj cirkus je održavao celu priču. Posle su nam ukinuli povlastice za kiriju. Nismo dobili kintu, nismo plaćali, opet tužba... Počeli su pokušaji eliminacije iz svih sfera. Sve je to jedna sprdnja, kao i ovaj pristup kad si "faca". I to je jedna ozbiljna sprdnja.

Kako komentarišete vest da će Novi Sad biti Evropska prestonica kulture 2021? Da li će se time nešto promeniti nabolje?

- Mislim da će se iz svega toga roditi jedna perfektna demagogija, koja može da bude potka za neke ideološke priče. Uopšte više nije reč o utopiji, jer to se, kako sam shvatio, vezalo sa Exitom, firmom kojoj ne možeš prići. Grad je to prepustio njima. Šta će Exitu takva koalicija, ako su to mladi, perfektni, vrlo vešti, obavešteni, kakvi god ljudi? Ali, niko neće da ustukne kad je u igri gomila para. Stalno je na vlasti ista ekipa. Onda svi prave jednu čvrstu grupu koja će jedina imati interes. Ali, valjda će ova vest na kraju ipak nešto doneti. Napraviće salu, srediti filharmoniju... I to je dovoljno. Bilo bi dobro kad bi grad razmotrio našu ideju za uređenje novosadskih pasaža, da svaki pasaž ima svoj karakter, to je neverovatna infrastruktura.

 Može li umetnost bez politike?

- Političnost je ključ, umetnost mora da se petlja u to. U vreme kad sebi ne možeš da obezbediš najosnovnija sredstva, moraš da reaguješ kreativnošću. Prvi čovek iz vlasti koji je posetio Art kliniku bio je ministar za kulturu u vreme kad je Maja Gojković bila gradonačelnica. On je to, doduše, morao esnafski, jer je slikar. Pošto smo iz istog esnafa, dobili smo pare. Tako da smo, zapravo, kod Maje Gojković najbolje prolazili, to vreme je bilo solidno za nas. Onda je došao Andrej Bursać, pa Igor Pavličić. Od njega seže ideja da je Exit ključ za sve. Desio se jedan žešći sukob kad nas je omalovažio, obezvredio. Spomenuo nas je čak u nekom govoru ističući važnost i značaj Exita nasuprot "nekim Art klinikama"...

Sa Šok zadrugom izašli ste iz podruma u Grčkoškolskoj ulici na svetlost dana, u pasaž Zmaj Jovine 22. S kojim problemima se suočavate sada, nakon eutanazije Art klinike?

- Zajedništvo je suština, ali to je nemoguće izvesti jer je sve u stanju raspada. Nije moguće komunicirati ni sa kim, pogotovo ne sa gradskom upravom za kulturu i sa gradom. Sve ideje koje se nude, negde izvetre. Šok zadruga postoji već tri godine, i, koliko god da smo izašli na "svetlo dana", iz podruma, nismo uspeli da se konstituišemo. Presekli su nas u startu. Jedno vreme ministarka za kulturu bila je Milanka Brkić iz Treće Srbije, po obrazovanju filozofkinja. Poverovali smo da će se desiti nekakva komunikacija, ali onda smo eliminisani na gradskom konkursu, i ne samo mi... Nisam išao na razgovore "u četiri oka", išli smo grupno da raspravljamo i sva obećanja su pala u vodu. Onda se desio skandal sa "devet gospođa" koje su bile u budžetskoj komisiji. Jedna od njih je bila ona što piše pesme o majci Ratka Mladića, bacanju kamena s ramena. Uspeli smo da analiziramo ko je tada dobio novac na konkursu i koji se mehanizmi i mahinacije koriste u novonastalom načinu upravljanja budžetom. Imali smo zapravo i odličnu izložbu koja govori o tome.

Kažite nam nešto o pokušajima da savremenu umetnost približite publici. Kako umetnost opstaje bez tržišta? Otkud ideja o "Totalnoj rasprodaji umetnosti" na Limanskoj pijaci? Kakve su bile reakcije Novosađana?

- Rasprodaju umetnosti krenuli smo i pre 52. oktobarskog salona u Beogradu, gde je jedan od programskih segmenata podrazumevao i naš nastup kao "piljara umetnosti" na pijaci Zeleni venac. Pijace smo pretvorili u novo izlagačko mesto koje je komunikaciju sa publikom učinilo mogućom. Iako ideja jeste okrenuta heterogenom populizmu, kada se sagleda publika koja je dolazila, reč je, zapravo, o jednoj vrsti elitnog ponašanja koje nije prihvaćeno, niti podržano. Novi Sad nema ni jednu adekvatnu galeriju. Sve postojeće su obične zakrpe. Nisu posećene, publika ne zna za njih. A onda, na pijaci, gde nije mesto za tako nešto, za umetnost, silite publiku da naleti na vas. Tek kad se uđe na pijacu, sagleda se koji umetnik je dovoljno stasao da bude jači od šareniša i da pobedi paprike. Kad izlažeš ispred ribarnice, moraš dobro da gledaš šta ćeš, kako ćeš... Tek na ekstremnim mestima vidi se ko kako slika ili crta, ko kako izleće iz svog habitusa. Međutim, nije sve teklo glatko. Kada smo u Art klinici raspravljali tražeći nove načine da plasiramo svoju umetnost, nakon odabira najradikalnijeg rešenja, borbe sa birokratijom, dobijanja tezge na pijaci i njenog pretvaranja u izlagački prostor, nastalo je međusobno koškanje oko toga ko uopšte hoće na pijacu. Tu je počeo raskol na desne i leve. Neki su to videli kao neozbiljno i glupo, pa su napustili ideju. Imali su problem sa definisanjem i tretmanom kreativnosti, umetnosti. Za one koji su ostali, postalo je nekako tradicionalno da subotom, pre podne, prikazuju i prodaju svoje radove na Limanskoj pijaci, gde ljudi koji dolaze da nešto kupe mogu nešto i da vide, da se zabave...

Usput smo osnovali i Šok galeriju u sportskom domu "Partizan" u Petrovaradinu, trenutno je baš aktivna. U Mađarskom kulturnom centru na Telepu napravljenja je galerija dimenzija dva sa jedan metar. Jedna Šok galerija je u školi "Milan Petrović". Ideja je bila da izložbe kruže. Imamo izlagački prostor u izlozima koji stoje u pasažu Zmaj-Jovine 22. Imamo izlagačke prostore i izlagačku politiku, samo nam treba novac bar za dnevnice ljudima koji tu rade, za struju, ali ne i za grejanje jer ga nema u galeriji...

 Pratite li rad mlađih kolega koji su tek izašli s Akademije?

- Mi smo oduvek funkcionisali kao neka vrsta sabirnog centra. Kod nas svraćaju mladi pravo sa fakulteta jer sistemi koji postoje ne omogućavaju nikom ništa. I to je jedan od problema, proizvode se i obrazuju ljudi koji posle nemaju kud. Vidim da sad svi upisuju mastere, doktorske studije, troše vreme na tzv. koristan način jer nemaju izlaz. Tako se muke produžavaju za četiri godine. Mada, kad se sve sagleda, ipak je nešto. A ja, koliko god imao kredita da budem "faca", ne mogu baš puno da pomognem ali svi su dobrodošli. U ovom logoru održavali su se i časovi crtanja i slikanja, "Večernji akt". Postojale su i postoje "Perspektive", izložbe koje podržavaju umetnike tek izašle sa akademija.

 Ko je po Vašem mišljenju "faca"?

- Nisu mi jasni kriterijumi po kojima je neko gradska "faca". Ko je faca: taj ko istrpi intervju ili...? Sigurno neće Marina Abramović doći na pijacu da dovede magarca. Bilo bi, zapravo, genijalno da joj se to predloži, da vodi magarca po svim pijacama i da objasni ljudima o čemu se radi. To njoj, naravno, ne pada na pamet. Sad, kad je "faca", ne bi se bavila time. To su te "face" koje mogu da uznemire, kojih ne znam koliko ima. Mora u Novi Sad da dođe Hirst da napravi pometnju i da nešto pokrene. Hirst je došao, otvorio vrata, gospođa direktorka prešla je iz jedne partije u drugu i ostala na poziciji, zagrlila se sa tim političarem, dozvolila mu da prvi put uđe u muzej... Otvorili su izložbu i misle da su sa Hirstom nivelisali sve probleme. Međutim, najbitniji deo i svi drugi problemi otišli su u drugi plan.

TUŽBA KAO NAGRADA: "Ovde je nagrada i kada vas neko tuži. Živko Grozdanić je svojevremeno u Art klinici napravio izložbu o Pahomiju. Posle te izložbe stigla je tužba, a mi smo izašli u svim žutim novinama. Ko nas je tužio? To je “faca”. Kancelarija gradonačelnika grada Novog Sada. Desno orijentisani nekadašnji radikali, tri advokata zapravo. Vučevićeva kancelarija nas je ganjala do momenta kada je slučaj Pahomije završen. Onda je u srpskoj politici smenjen javni tužilac, pa je došao onaj Petrović iz Demokratske stranke koji je presekao da je Pahomije kriv na neki prećutni način, pošto nije osuđen. A nama je tužba došla više kao nagrada,” kaže naš sagovornik.

 Mislite li da bi se u nekoj drugoj sredini bolje primio umetnički pelcer Nikole Džafa?

- Svakako da bi se moj rad negde drugde drukčije tretirao, ali, sigurno je da i "tamo negde" postoje problemi. Samo se problemi ovde zataškavaju i guraju pod tepih.

Da li umetnost ujeda?

- Imao sam izložbu pod nazivom "Pazi, umetnost ne ujeda", gde su posetioci mogli da dodiruju eksponate bez ustručavanja, kako bi doživeli umetnost i drugim čulima, ne samo vidom. Gospodin koji je otvorio izložbu, koji je, inače, slep od rođenja, tada je rekao da nisu samo slepi slepi, da ima i slepih kod očiju. Slepi kod očiju i gluvi kod ušiju – to su uporišta koja ovde ne možeš razbiti. Ja sam kapitulirao i samo treba da pokažem da moje gubitništvo nije luzeraj već jedna paralela koja nije uspela da osvoji svet.

 Hoćete li negde izlagati u skorije vreme?

– Dobio sam poziv da otvorim sezonu 2017. u Remontu, što je za mene čast.

Tekst: Katarina Trifunović
Foto: Katarina Trifunović, privatna arhiva Nikole Džafa

Oceni vest:
28
4

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • andorpkatel

    pre 2711 dan i 19 sati

    pa dzafa samo u remontu i moze da izlaze. kod njegove ortakinje. njegova "umetnost" je dosadna. jeftina. malodusni plagijati. gledam ga kako godinama ide i kuka, pljuje po drugima....

    Oceni komentar:
    9
    3