Izvor: mojnovisad.com / Fotografija: Ilustracija/mojnovisad.com

JEDNA NOVOSADSKA PRIČA:To su naša deca i baš su dobro ispala
Kada je sve počelo? Kada je moja generacija potrošena u raznim ratovima, demonstracijama i borbi za demokratiju postala teret mlađim naraštajima? I ne samo teret, već i legitimna meta.
Možda onog 6. oktobra kada smo proslavljali osvajanje slobode, ne znajući da je sloboda nestalna kategorija i da se ugrozi očas posla, koliko samo jednim potpisom iz kojeg ćemo isključiti javnost i zacrniti odredbe ugovora. Možda će dovođenje jedne italijanske kompanije doneti i nova radna mesta, ali ako nam se teško stečena transparentnost pretvori u skrivene dogovore, da li smo napravili korak napred ili unazad?
Možda je počelo kada nismo primetili onaj neispaljeni metak koji su konspirativno prenosili iz ruke u ruku kočničari razuma, ideja i mašte sve do Zmije koji ga je ispucao 12. marta 2003? Možda je počelo kada smo videli kako se rastače sve ono za šta su neki dali i svoje živote, ali smo pomislili: "Dobro, bar su vlasti lako smenjive. To nam niko neće oduzeti". I bilo je tako jer papir sve trpi. U praksi se pojavio Vučić.
Naučen na greškama svih palih prethodnika i kompilujući sve elemente koji održavaju "iznad vode", patentirao je hibridni sistem koji na izborima ne može da omane. Balansirajući na granicama regularnosti, balansirajući između Istoka i Zapada, balansirajući između “sagrađeno” i “oduzeto”, uverio nas je da je vešt akrobata, ali i u nešto daleko opasnije – da je hod po tankoj žici jedini mogući put.
A onda se srušila Nadstrešnica. Obrušila se brže od započete misli 1. novembra. Petnaestoro ljudi među kojima je najviše dece i mladih nećemo nikada više videti. Nećemo saznati šta su sve mogli da učine za sebe, za nas… Za živote dvoje mladih strahujemo i mesec dana kasnije. Srbija je bila u šoku, Novi Sad je pretrnuo, paralisao se…
Možda bi sve bilo drugačije da prva saopštenja i predsednika i svih medija u njegovoj službi nisu insistirala na šezdesetogodišnjoj starosti nerekonstruisane nadstrešnice. Novosađani su u takvoj formulaciji prepoznali opasnost od izbegavanja odgovornosti i izašli u zaista impozantnom broju (bez ijednog parkiranog autobusa iz unutrašnjosti) na ulice da iskažu saučešće, ali i nevericu, strah, gnev i upozorenje da ovoga puta istina mora biti jasna i potpuna, a krivci pravno sankcionisani. Činilo se kao da neko okleva, kao da se prebrojava koga može da se odrekne, a koga ne. Sa druge strane, nije se oklevalo u hapšenju aktivista. I to ne onih zakrabuljenih.
Delovalo je da ćemo gledati još jedan neuspešan nastavak “Jedan od pet miliona”, još jednu reprizu nedosanjanog boljeg života i srećnih ljudi, još jedan Dan mrmota… Još jedne do iznemoglosti besomučne šetnje praćene lakrdijom u Skupštini i razornim supersoničnim projektilima, svim tim “kinžalima”, “orešnicima” i “stormšedousima” raznoraznih medijskih kuća i kućica te, mimo Ženevske konvencije, i bojnim otrovima srećnih i ružičastih dezinformera pred kojima su se sarin i iperit posramljeni povukli u zaborav.
A onda su se nakon više od dvadeset godina pojavili i oni. Studentkinje i studenti. Započeo je FDU u Beogradu, ali dok smo izgovorili „Akademska solidarnost“, broj fakulteta u blokadi se proširio na više desetina po celoj Srbiji. U Novom Sadu su blokirani svi fakulteti i Rektorat. Studentski bunt u našoj državi nikada ranije nije bio toliko masovan. Ne želim da kao papagaj ponavljam ni zahteve studenata ni prve reakcije onih na vlasti. Jasno je da sve počiva na uzdrmanom poverenju između građana i države jer nisu neophodne besmislene izjave nekih državnih funkcionera da je objekat bezbedan, podrazumeva se da mora biti bezbedan. Sve što se izgradi na teritoriji Republike Srbije mora biti bezbedno za sve njene građane, kao i one koji u Srbiju dođu. I zatvori, a kamoli Železnička stanica. Na žalost, ispostavilo se da je jedan objekat bio ekstremno nebezbedan.
Studenti dolaze u trenutku kada su suprotstavljeni tabori ušančeni za još jednu iscrpljujuću bitku, još jednu Somu sa dalekosežnim posledicama većeg razdora u društvu. Oni su, iako ih bar jedna strana (ako ne i obe), ne gleda naročito prijateljski, mogućnost savladavanja razlika, neophodna spona za izlazak iz nove društvene krize. Naravno, mladi su. Mladost nikud ne ide bez pesama o slobodi. Ne možemo im zameriti, a ne smemo ih ni sputavati jer sa dovoljno smo ih zla opteretili i pre nego što su se upustili u stvaranje društva u kojem će živeti.
Razumeo sam predsednika kada se usprotivio razvlačenju imena svog sina po medijima jer sam i sam roditelj. Takve se stvari ne rade. Ne bez baš jakih dokaza. Baš baš jakih… Neoborivih. A nije ih bilo. Razumeo sam ga kad je tada dvadesettrogodišnjeg sina nazivao detetom. I ovo su deca. Možda nemaju toliko poznate roditelje, ali su odavde… Naši. Nikako anti Srbi i plaćenici! Zato obuzdajte artiljeriju i ne sakatite nam budućnost!
Maštao sam da ćemo deci iza nas ostaviti sređenu državu, da nikad niko posle nas neće morati da čisti i dezinfikuje, da se pravda neće dozivati sa ulica, da će svakom detetu ostati samo da se školuje, da radi i zasniva porodicu ako je bude želeo… Omanuo sam. I ja i moja generacija. Tu “decu iza nas” sada gledamo ispred nas. Bore se kako znaju, verujući da je to ispravno. Lični interes su stavili u stranu jer smatraju da je došao momenat kada treba da učine nešto za opšte dobro. Možemo samo da ih postiđeno pogledamo i donesemo im hranu. Možemo da ne damo na njih.
I znate šta? Jeste da me je sramota što se nismo izborili za njihovu budućnost, ali opet… I ponosan sam jer to su naša deca! Nisu iz uvoza, nisu iz sivih tokova, nisu iz nevidljivih dokumenata… Stvarna su i naša. Jedina koju imamo, a baš su dobro ispala!
Nebojša Regodić
Gari
pre 62 dana i 14 sati
Nebojša u metu. Bravo.
Dejan
pre 62 dana i 10 sati
Nema šanse da se nešto promjeni,imaju svu silu i moć.
Protestanti će se umoriti,sve će im ovo dosaditi,vreme će učiniti svoje i potrošite se energija i splasnule bes.Opozicija ne postoji,pink,informer i svi ostali će prekriti istinu lažima i nastaviše se sve po starom i vremenom će biti sve gore.
GrbavicaNS
pre 61 dan i 15 sati
Svi koji su dali minuse i plus Dejan samo da znate ... ODGOVRACE !!!
Niko nece stati dok se krivci ne imenuju procesuiraju i dobiju presude koliko godina ce da budu u zatvoru. Zbog UBISTVA koje je njihov nemar i cuveno "lako cemo" doprineo.
Da bi me Dejan bolje razumeo :
SVE CE SE PROMIJENITI !!!
P V M D V P M