Za rezervisanim stolovima “Kod kamile”, “Belog vola”, “Sedam crkava” i “Tri slavine” sedeli su mnogi Novosađani, ali i oni koji su dolazili iz okoline. Tu su svraćali i “eminentni”, a bilo je i onih za koje se govorilo da su gostionički inventar. Jedne večeri “Kod kamile”, društvo beše na okupu, kad nabasa i Aca Popović-Zub, meta šala i rečitosti gostiju “Kod kamile”, ali i ogorčeni politički protivnik miletićevaca, koji su u većini bili u toj gostionici, gde je Đura Jakšić upravo “namolovao” one svoje poznate likove srednjovekovnih srpskih vladara, koji su visili na zidu u takozvanoj “Miletićevoj sobi”.
Piše: Zoran Knežev, hroničar i publicista
Sedeo je Aca Zub za jednim usamljenim stolom večerajući…čim završi večeru, potraži čačkalicu. Nađe dve-tri u slaniku, ali mu se učiniše tupe, nezgrapne, pa pozva krčmara Peru “Kamilu”:
- Brat Pero!
- Zapovedajte, gospodine!
- Kakve su vam ovo neotesane čačkalice? Zar nemate otesanijih?
Vlasnik, Pera “Kamila” “koji se koristio tim društvom ne samo novčano nego i umno, jer je u toj kafani vazduh bio tako nabreko šalom i dosetkama, da ga se i sam sit nagutao”, jedva dočeka da svoju šaljivost iskali na Aci Zubu, pa dobaci:
- Oprostite…kakav zub, takve i čačakalice!
Za susednim stolom prasnu smeh, ali gotovo jecajući kihot od jednog stola beše najglasniji. A za njim je sedeo Pera Polit. Uz to, izvali nešto i na crkvenoslovenskom na račun Zuba, a ovaj “uspravan kao hrast i toga puta zaista trezan”, samo se osmehnu i protrlja rukom bradu, pa se podiže od stola, plati krčmaru i nestade na izlaznim vratima.
Tako se nekada, krajem XIX veka šalilo u čuvenim Novosadskim kafanama, ili bolje reći institucijama onoga vremena, ali se i živelo i stvaralo uprkos teškom dobu za sve Srbe u Austrougarskoj monarhiji.
Ovaj članak još uvek nije komentarisan