Kafana "Kod kamile": Tu se kritikuju književna dela, tu se pretresa svetska politika

Kafana "Kod kamile": Tu se kritikuju književna dela, tu se pretresa svetska politika

A gde se nalazila ta čuvena novosadska kafana “Kod kamile”? Dobri poznavaoci novosadski prilika toga doba vele…“Tamo preko puta današnje zgrade u kojoj se nalazi Novosadsko pozorište – Újvidéki színház…na uglu Jovana Subotića…Miletićeve i preko puta Rusinske crkve”…

 

Piše: Zoran Knežev, hroničar i publicista

 

Tu se pred bunu nalazila omanja kuća, koju je kupio Petar Jovičić iz Rivice još 1843. godine. Kuća je, kao i mnoge druge u tadašnjem Novom Sadu imala naziv “Kod kamile”, a u njoj je vlasnik otvorio i gostionicu kojoj je dao ime “Kod kamile”. Priča se da je ime dobila po kamilama, koje su muslimanski trgovci sa svojim karavanima, odmarali baš tu, na tom prostoru. Ta kuća je izgorela 12. juna 1849. godine, kada se ceo grad pretvorio u buktinju, ali je odmah posle toga Jovičić podigao novu, da bi je 1857. godine i proširio.

”Tako proširena imala je veliku dvoranu za goste, šest posebnih soba, dve kuhinje, ručaonicu, štalu za pedeset konja, remizu (garažu) za šesnaest kola, podrum za 500 akova, drvaru za 70 hvati, dva bunara, ledenicu (dva hvata dugačku) i kaldrmisano dvorište”.

Krčma “Kod kamile” beše u to doba sastajalište predstavnika kulturnog i političkog života.

”Tu se, po rečima Jovana Skerlića, pretresala svetska i lokalna politika, tu se kritikuju književna dela. Tu se stvarala književna reputacija i davao pravac celoj srpskoj književnosti, a mladi pisci su išli u Novi Sad kao na hadžiluk”.

Jedan od savremenika koji će takođe svraćati u krčmu “Kod kamile”, Stevan V. Popović, zvani Steva Vjedi, čije će se ime takođe uklopiti u mozaik te epohe Novog Sada, ostaviće u svojoj pripoveci “Na proleće” atmosferu koja je vladala u gostionici “Kod kamile” u to vreme. Pisao je Steva Vjedi…

”U narodnoj gostionici “Kod kamile” sastaje se jezgro novosadske inteligencije: književnici, novinari, pesnici, slikari. Oni sedaju za dugački sto što se pruža ispod likova cara Dušana i Banović Strahinje, što ih je krasno naslikala ruka Jakšićeva. A kad počne načelnik (Miletić) da razlaže svoje politike, sluša ga sve društvo nedanimice. Strancima, prijateljima i poznanicima sa sela, prvo je da se jave tom stolu. Saslušaju ga, upute, a on se diže veseliji i radosniji da bi ustupio mesto drugima”.

O gostionici “Kod kamile” govori i Ilija Ognjanović Abukazem u pripoveci “Jedan po jedan” u kojoj ovu gostionicu naziva “Kod Dromodera”. Kasnije 1874. i 1875. godine u gostionici “Kod kamile” postojaće i takozvani “profesorski sto”, za kojim je pisan rukom šaljivi list “Kamila”. List je donosio radove Abukazema i Zmaja, a ilustrovao ga je profesor Titelbah.

“Taj list je davao sledeće adrese članova redakcije: Pisarević, Puž, Crni konj, Almoslino, Venac, Jelisaveta, a posle deset ima ih svuda”. Sve su to bila imena ugostiteljskih lokala u Novom Sadu.

Prostorija koju su gosti nazivali “Miletićevom dvoranom” bila je ukrašena slikama koje je radio Đura Jakšić “moler, živeći u Novom Sadu od kičice i pera”. Ne zna se tačno koliko je Jakšićevih slika visilo na zidu “Kod kamile” jer su kasnije, kada je Miletić dopao zatvora, bile zagubljene, ili čak i upropašćene. Ostale su samo dve: Car Dušan i Banović Strahinja, za koje se misli da su bile te Đurine, a prema nekim saznanjima do kojih sam došao iz stare novosadske štampe, negde posle Oslobođenja 1944. godine nalazile su se u Matici srpskoj.

3
103

* Sva polja su obavezna (Preostalo 500 karaktera)

Pošalji fotografiju uz komentar (do 2MB)
  • multi

    pre 3423 dana i 17 sati

    Mogli ste bar par reci o tome da na desnoj strani pise na madjarskom i na nemackom...

    Oceni komentar:
    1
    5
  • Vladan

    pre 3303 dana i 7 sati

    @multi: reklo bi se da se znalo, ovako hvala vam na dopunskoj informaciji. Sada, pored hroničara i publiciste i mi ćemo da znamo. Podatak je veoma interesantan.

    Oceni komentar:
    0
    2